Na prijateljskom portalu Heretica objavljen je moj rad Metafizika umjetne inteligencije i problem suvremene tehnike, na temelju kojega sam održao ovogodišnje izlaganje na Ljetnoj škole bioetike u Šibeniku, u organizaciji Svjetskog saveza mladih.
Rad kritički pristupa fenomenu umjetne inteligencije, pitajući se koja je bila povijesna i metafizička pozadina njezinog uprizorenja u našem društvu. Zavirimo li onkraj praktičnih benefita koje nam ta tehnologija donosi, vidjet ćemo da njezina jedinstvena opasnost nije slučajna, već nešto što proizlazi iz same njezine transhumanističke prirode.
Rad je pojmovno i idejno gust, no on predstavlja dobro usmjeren pogled u ponor umjetne inteligencije za sve koji su se s njim spremni suočiti. S obzirom na sve učestalija validna upozorenja pape Lava XIV. na opasnosti ove tehnologije, kao vjernici pozvani smo trgnuti se iz prevladavajućeg tehnofanatizma.
“Iz Heideggerove perspektive, taj se proces može razumjeti kao daljnje širenje Gestella, unutar kojega se sve veći dijelovi stvarnosti sagledavaju kao raspoloživi resurs za ljudsko raspolaganje i iskorištavanje. Podaci, ljudsko ponašanje, pa naposljetku i inteligencija, postaju materijal koji je moguće prikupljati, strukturirati, kvantificirati i tehnički obrađivati.
Umjetna inteligencija predstavlja kulminaciju toga procesa jer se predmet tehničke obrade više ne nalazi samo izvan čovjeka, nego se, poput zmije koja proždire vlastiti rep, okreće prema samom čovjeku, pa tako i čovječnosti kao takvoj.” (isječak iz teksta)